U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!""Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi - pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti - počeli ismjehivati svi koji to vide:`Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!` Ili - koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.""Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik."

„Ako hoćemo znati volimo li zaista Isusa, pogledajmo kako radimo ono što radimo: ne što radimo, nego kako radimo, koliko ljubavi stavljamo u posao koji nam je Crkva povjerila...“

Zvanje - moje i vaše - jedno je isto ŽIVO UVJERENJE DA PRIPADAMO ISUSU. Stoga je naš rad za najsiromašnije među siromasima djelotvorna ljubav prema Bogu.

Ne možemo Boga ljubiti ako iz sebe ne izađemo. Ljubav počnje kod kuće. U obiteljima treba da raste ljubav koja ispunja srca. Najprije u kućama, pa u susjedstvu, pa u svakoj kući, posvuda gdje treba Isusove ljubavi, gdje on zajedno s ljudima trpi.

I ove je godine ista želja okupila 105 duša na jednom mjestu, želja da pođu na izvor života i osjete milost Božju u njenom najljepšem vidu – zajedništvu. Pronašli smo jedni druge u Đurđenovcu, na izmaku dana 25. srpnja kako bi tu želju proveli u stvarnosti.

Caritas Požeške biskupije u zajedništvu sa župnim caritasima organizira akciju Žetva 2010. Na taj se način želi pomoći potrebitima na području naše Biskupije. Prikupljena pšenica je prvotno namijenjena župnim caritasima, a po potrebi i onima izvan naše župe. Kroz ovu akciju svjedočimno svoju vjerničku zahvalnost Bogu za primljena dobra, prepoznajući Gospodinovo lice u potrebitima.

U tijeku je i akcija naših župnih volontera  Caritasa koji skupljaju namirnice za potrebite u župi. Namirnice možete donositi prije svetih misa u sakristiju ili tijekom dana u župni ured.

Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica, dr. sc. Marica Čunčić. Dr. Čunčić ima dugogodišnje iskustvo u vođenju DV. Svoje osobne godišnje duhovne vježbe od osam dana šutnje obavljala je od 1968. do 1985. god. pod vodstvom isusovca vlč. o. Dragutina Hartlyja, koji je 1981. potaknuo Maricu da i sama počne davati duhovne vježbe drugima u Zagrebu, u okviru Male Obitelji Bezgrješnog srca Marijina koja njeguje marijansku i ignacijansku duhovnost. Marica je pripadala toj Zajednici od 1970. do 2008. god. kad je zamolila za istup da bi se mogla posve posvetiti Zajednici i Programu Injigo. Zajednica se Injigo brine za Program Injigo kao što se posada brine za putnike na brodu, putnici ulaze i izlaze, a posada ostaje.

Čovjekov dom je tamo gdje mu je majka. Jednom sam pronašla dijete i donijela ga u našu kuću za djecu. Okupala sam ga, odjenula u čisto i dala mu sve što treba, ali dijete je sutradan pobjeglo. Netko ga je pronašao, no opet je pobjeglo. Tada sam rekla sestrama: «Molim vas slijedite to dijete. Jedna od vas neka bude stalno u blizini da vidimo kamo ono bježi.» Dijete je pobjeglo i treći put. Negdje dolje ispod stabla bila je njegova majka. Stavila je zemljanu posudu na dva kamena i kuhala nešto što je našla na otpadu. Sestra je upitala dijete: «Zašto si pobjegao od kuće?» Odgovorilo je: «Ovo je moja kuća, ovdje je moja mama.» Majka je bila tamo, zato je to bila njegova kuća. I hrana s otpada je dobra kad je kuha majka. Majka ga je milovala, majka ga voli. On je imao svoju majku.

 Majka Terezija, Misli