Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: `Ustupi mjesto ovome.` Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: `Prijatelju, pomakni se naviše!` Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." (Lk 14,1.7-14)

U ono vrijeme: Isus je prolazio i nau?avao gradovima i selima. Re?e mu tada netko: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“ A on im re?e: „Borite se da u?ete na uska vrata, jer mnogi ?e, velim vam, traľiti da u?u, ali ne?e mo?i. Kada gospodar ku?e ustane i zaklju?a vrata, a vi, stoje?i vani, po?nete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam', on ?e vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' Tada ?ete po?eti govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima nau?avao!' A on ?e vam re?i: 'Kaľem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'

Ondje ?e biti pla? i škrgut zuba, kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Boľjemu, a sebe vani, izba?ene. I do?i ?e s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Boľjemu. Evo, ima posljednjih koji ?e biti prvi, ima i prvih koji ?e biti posljednji.“ (Lk 13,22-30)

U one dane usta Marija i pohiti u gorje, u grad Judin. U?e u Zaharijinu ku?u i pozdravi Elizabetu. ?im Elizabeta za?u Marijin pozdrav, zaigra joj ?edo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti me?u ?enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Tà otkuda mi da majka Gospodina mojega do?e k meni? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju dopre glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti ?edo u utrobi. Bla?ena ti što povjerova da ?e se ispuniti što ti je re?eno od Gospodina!“

Tada Marija re?e:

„Veli?a duša moja Gospodina, klik?e duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost slu?benice svoje: odsad ?e me, evo, svi naraštaji zvati bla?enom. Jer velika mi djela u?ini Svesilni, sveto je Ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obe?a ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“ Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati ku?i.

"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti."

"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!"

"A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." Nato će Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim."

"No rekne li taj sluga u srcu: `Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima."

"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." (Lk 12,32-48)

Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: `Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.` I reče: `Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!` Ali Bog mu reče: `Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." (Lk 12,13-21)

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: «Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.» On im reče: «Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ima tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'» I reče im: «Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…' Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onome tko kuca, otvorit će se.A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!» (Lk 11,1-13)

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem, pa pristupi i reče: «Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj, dakle, da mi pomogne.» Odgovori joj Gospodin: «Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala najbolji dio, koji joj se neće oduzeti.» (Lk 10,38-42)