1. Prvo biće: materija ili duh?

Možemo li svojim razumom doći do Boga?

Pokušat ćemo u ovom kratkom prikazu odgovoriti na to pitanje. Mi tražimo biće koje razlog svog postojanja ima u sebi a ne u drugom. Nazivamo ga jednostavno nužno biće (NB) jer njegova egzistencija ne ovisi o nečemu izvana. Mi nismo NB jer razlog svoje egzistencije nemamo u sebi nego izvan sebe (u roditeljima), a tako opet i oni...

Često se čuje prigovor da znanost uči jedno a vjera drugo. To bi onda značilo da su vjera i znanost u suprotnosti, odnosno, da vjera uči sasvim krivo. Takva situacija za vjernika može predstavljati ozbiljnu teškoću i ugrožavati ga u njegovoj vjeri. Zato ćemo sada pokušati zaustaviti se na tom problemu i vidjeti slijedeće:

1. što je znanost a što vjera

2. stvaranje svijeta: što kaže znanost a što vjera (Biblija)

3. stvaranje čovjeka: što kaže znanost a što vjera (Biblija)

4. biblijska antropologija u Post 1-3: specifikum čovjeka - veličina i bijeda čovjeka

3. Stvaranje čovjeka: što kaže znanost a što vjera (Biblija)

        Kako je nastao čovjek, kad je to bilo, gdje je to bilo i cijeli niz pitanja - sve to spada u područje znanosti. Bibliju to ne zanima, to nije njezin problem. A što znanost može reći o nastanku čovjeka? U biti vrlo malo i veoma neodređeno. Gledajući stvari čisto znanstveno, treba biti veoma oprezan.

Isus Krist pripada jednom određenom narodu - kao svatko od ljudi. Isusov narod ima dugu i značajnu povijest, to je narod velike kulture, a osobito narod vjere. Zato ga nazivamo izabrani Božji narod. To je židovski narod. Kratko ćemo se zadržati samo na nekoliko momenata toga naroda. 

1. ISUS JE POVIJESNA OSOBA - DOKUMENTI O ISUSU KRISTU

Isus je povijesna osoba, a ne neko izmišljeno, mitsko biće. Možemo ga smjestiti točno u prostor i vrijeme. Pripada određenom narodu, vremenu, kulturi... kao svatko od nas. O Isusu Kristu postoje dokumenti:

Isus je bio putujući propovjednik. Njegovo propovijedanje promotrit ćemo u nekoliko tema: naviješta Kraljevstvo Božje, objavljuje Boga (Oca),  naviješta novu životnu praksu, uči nas moliti i poziva nas na obraćenje i vjeru.

Evanđelja nam govore da je Isus veoma mnogo pomagao ljudima. Gdje god se susreo s ljudskom bijedom - tu je pomagao. On je ljude čudesno ozdravljao, pomagao im u njihovoj nevolji (npr. mladencima koji nemaju dovoljno vina...). To područje Isusovog djelovanja nazivamo Isusova čudesa. 

Vrhunac Isusovog života jest njegov prijelaz (pashu) iz ovoga života u onaj. To je Isusovo pashalno ili vazmeno otajstvo. Isusovo vazmeno otajstvo obuhvaćaju njegovu muku, smrt, uskrsnuće, Uzašašće u nebo i dolazak Duha Svetoga. To je Isusova proslava (kako je to jasno naviješteno kod Ivana: "...dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" /12,28/). Isusova se, dakle, proslava događa u etapama. Prva pasha bila je one noći kad je Bog preko Mojsija oslobodio svoj narod iz egipatskog ropstva. U Isusu se događa novo i posvemašnje oslobođenje. Zato govorimo pashalno otajstvo ili nova pasha ili jednostavno Paha (1 Kor 5,7).

Naše temeljno vjerničko razmišljanje i pitanje jest: Tko je Isus Krist? To pitanje možemo, pa i moramo, postaviti još daleko osobnije: Tko je Isus Krist za mene? Znamo dobro kako je sam Isus pitanje svoga identiteta stavio pred apostole: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" (Mt 16,13). Iz odgovora apostola vidimo da su ljudi sasvim krivo mislili o Isusu, o njegovu identitetu. No, Isusu i nije toliko stalo do toga što o njemu misle oni koji mu ne vjeruju, ali mu je osobito važno bilo to što o njemu misle njegovi apostoli, oni koji ga slijede. Zato Isus pitanje postavlja savim direktno njima: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" (Mt 16,15). Petrov odgovor će istaknuti dvije stvari o Isusu koje su inače skrivene našim ljudskim očima: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga" (Mt 16,16).5sl.). Čak to pitanje moramo postaviti daleko osobnije: tko je Isus Krist za mene?