»O prečisti paru, Joakime i Ano! Vi opsluživaste čistoću koju propisuje naravni zakon i po Bogu postigoste što nadilazi narav: rodili ste svetu Bogorodicu koja ne pozna muža! Pobožno i sveto živeći u ljudskoj naravi rodili ste kćer koja nadilazi anđele i sada im je gospodarica. O najkrasnija i najmilija djevojko! O kćeri Adamova i majko Božja! Blaženi bokovi i utroba iz koje si niknula! Blažene ruke što su te nosile! Blažene usne kojima si dopustila da uživaju u čistim poljupcima, da bi u svemu uvijek njegovala djevičanstvo! Kliči Bogu, sva zemljo, pjevaj, poskakuj od veselja i kliči psalme! Podignite svoj glas, smjelo podignite – nemojte se bojati!« (sv. Ivan Damašćanski)

Iako se u srpnju i kolovozu uglavnom spremamo na godišnje odmore, to ne znači da se idemo odmoriti i od Boga i od Crkve. Stoga nam Crkva i u ovom vremenu, uz mnoge druge, daje dva iznimna primjera svetog života, koji nam mogu biti ohrabrenje i poticaj u našem vjerničkom životu. Naime, 26. srpnja slavimo blagdan sv. Joakima i Ane, roditelje Blažene Djevice Marije.

O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no tradicija ih, na temelju vrlo starih svjedočanstava, spominje kao roditelje Blažene Djevice Marije. Njihovo se ime prvi put spominje u apokrifnom spisu iz 2. stoljeća („Jakovljevo protoevanđelje“). Sastoji od dvaju pobudnih, ali legendarnih izvještaja koji se odnose na Marijino rođenje i djetinjstvo te na okolnosti Isusova rođenja. Ovo djelo predivnim recima opisuje kako su, već u starosti, Joakim i Ana primili nagradu za svoje molitve - Mariju. „Jakovljevo protoevanđelje“ ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis navodi da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja u Hramu ne spominje ništa. Tradicija bilježi da su Joakim i Ana isprva živjeli u Galileji, a kasnije se nastanili u Jeruzalemu, gdje je Marija rođena i odrasla. Tamo su umrli i bili pokopani. U 2. je stoljeću na mjestu njihove kuće sv. Helena dala sagraditi crkvu, a mjesto njihova pokopa častilo se sve do pred kraj 9. stoljeća kada je crkva pretvorena u islamsku školu. Kripta u kojoj su bili njihovi grobovi ponovno je otkrivena  18. ožujka 1889.

Istočni su sveti oci u svojim propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko popularnija nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju znatno pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane - Mainz, 1494.). Kult sv. Ane naročito je raširen na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Ondje su glasovita svetišta sv. Ane u Dürenu u Njemačkoj te u Aurayu u Bretanji. Bretonci su taj kult prenijeli i u Kanadu, gdje se u Beaupréu također nalazi veliko svetište sv. Ane. Svoj vrhunac Anino čašćenje doživljava u Europi u kasnom srednjem vijeku kada je Papa Siksto IV. u rimski kalendar uvrstio spomendan, a Papa Grgur XIII. 1584. blagdan sv. Ane. Danas je časte i zapadni i istočni katolici, pravoslavci, anglikanci i islam.

Sv. Ana je zaštitnica majki i braka, domaćica, udovica, radnica, rudara, tkalja, krojača, slugu, siromaha, stolara, zlatara. Postoje molitve sv. Ani za sretnu ženidbu ili udaju, za brojnu djecu i sretan porod, za nalaženje izgubljenih stvari, za kišu, te protiv vrućice, glavobolje, bolova u grudima i stomaku i protiv nevremena. Naročito ju zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i ebanovine, rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali uvijek svečanu procesiju. Svjedok je tog kulta crkva sv. Ane u Vatikanu, podignuta godine 1505.

Od svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešca Isusa. Glasoviti bankari i bogataši svoje su grobne kapele posvećivali sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem sv. Ane bila je mnogo u upotrebi »voda sv. Ane« – voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici i opsjednuti. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla. Oznake su joj knjiga i vrata, a prikazuje se s Joakimom, Blaženom Djevicom Marijom i Isusom.

Sv. Joakima vrlo su rano počeli štovati Grci, a na zapadu je njegov blagdan uvršten u kalendar tek 1584. godine, i to dan nakon blagdana sv. Josipa, 20. ožujka. Godine 1969. blagdan sv. Joakima pridužen je blagdanu sv. Ane. Časti ga se u Katoličkoj crkvi, među pravoslavcima, anglikancima i u islamu. Najčešće ga se prikazuje s lopatom, te sa sv. Anom i BD Marijom, a oznake su mu janje i golub. Zaštitnik je očeva, djedova i baka, domaćica, trudnica i porodilja.

Važno je napomenuti da se blagdan sv. Joakima i Ane ponajviše slavi kao blagdan posvećen bakama i djedovima.

Nama najbliže svetište sv. Ane nalazi se kod Bistrinaca, prigradskom naselju Belišća. Slika sveta Ane je prema legendi mještana doplivala rijekom Dravom. Naime, sliku su 3 puta uporno vraćali u bistrinačku crkvu, no ona se nekim čudom opet pojavila u rijeci i zaustavila kod današnjeg svetišta. Danas je na tom mjestu poklonac s kipom sv. Ane "muratta" (uzidan) u stup koji je prema podacima iz arhiva mađarske biskupije Pečuh podigla 1797. godine Ana illustrissima Prandau Pejačević, grofica iz Valpova. Svake su se godine na blagdan sv. Ane i Joakima prema pokloncu i izvoru pored njega slijevale rijeke hodočasnika. Ljudi su se uvijek ovamo dolazili ispovijedati i preporučiti zaštiti sv. Ane – „majke Božje majke". Godine 1996. uz poklonac je izgrađena i crkvica, a 1998. zaživjela je i Bratovština sv. Ane, čiji se članovi brinu za uređenje i održavanje svetišta, ali isto tako i za uređenje i održavanje crkve u Bistrincima.

Muško ime Joakim u Hrvatskoj nalazimo i među Hrvatima i među Rusinima. Među tisuću je najčešćih muških  imena u Hrvatskoj, a više od sto osoba danas nosi ovo ime. Na hebrejskom je Yoyaqim skraćeno od Yehoyaqim, što znači Bog podiže.

Ana je jedno od najpopularnijih  hrvatskih imena i ubraja se među deset najčešćih ženskih imena u Hrvatskoj. Danas preko dvadeset tisuća živućih osoba nosi ovo ime. U hebrejskom Hanna (lat. Anna; grč. Hanna) znači milost.

pripremila Nikolina Pavlović