Skip to content

Narrow screen resolution Wide screen resolution Increase font size Decrease font size Default font size default color green color orange color
Naslovnica arrow Za stol s Kristom arrow Isusovo uskrsnuće
Isusovo uskrsnuće PDF Ispis E-mail

Image

 

Danas slavimo najveću i najvažniju svetkovinu naše vjere, a to je - Isusovo uskrsnuće. Jer da Isus nije uskrsnuo bila bi uzaludna naša vjera (v. 1 Kor 15,17), bilo bi uzaludno propovijedanje, bio bi uzaludan čovjekov život.

Zato je poruka o Isusu koji je uskrsnuo središnja poruka evanđelja i propovijedanja. Već u svojoj prvoj propovijedi Petar će reći: toga Isusa uskrisi Bog (v. Dj 2,32) a isto tako i u današnjoj misi čitamo Petrovu propovijed u kojoj kaže: Bog ga uskrisi treći dan (v. Dj 10,40). Upravo je to mijenjalo živote apostola, kasnije Kornelija, Pavla i tolike druge do današnjeg dana. Jer uskrsnuće nam toliko toga govori i posvjedočuje o Isusu: da je Isus zaista Sin Božji, Mesija, Spasitelj (v. Dj 2,36) a to znači da ima jedinstvenu i specifičnu ulogu u cijeloj ljudskoj povijesti, ulogu koji nitko više nema i neće je imati, nikakav osnivač bilo koje religije nema ono značenje koje ima Isus Krist. A to onda znači da je i njegova poruka ili riječ istinita. To značenje Isusa Krista ide tako daleko da je bitno svoj život vezati duboko uz njega. Pavao će to izraziti riječima: živim - ali ne više ja, nego Krist živi u meni (Gal 2,20). Danas u bogoslužju odzvanjaju važne riječi: ta umrijeste i život je vaš s Kristom skriven u Bogu, a kad se pojavi Krist - život vaš - tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi (v. Kol 3,3-4). Prema tome, naša vjera nije tek puko prihvaćanje nekih istina, svjetonazora, pogleda na svijet koji često ispadaju zaostali i natražni, kako nam neprekidno sole pamet, nego - naša vjera je prihvaćanje Isusa Krista, žive osobe, osobe koja je prošla smrt ali ga je Bog Otac uskrisio.

Zato je uskrsnuće tako izazovno i šokantno, i onda i danas, to je nevjerojatna poruka ili vijest, toliko nevjerojatna da će Atenjani zbog te poruke odbiti slušati dalje Pavla apostola koji im upravo to navješćuje, smijat će se i rugati (v. Dj 17,32).

I samim je apostolima teško bilo prihvatiti tu poruku, i njima je nešto takvo bilo nevjerojatno da su odbijali vjerovati dok se sami o tome ne uvjere, gotovo eksperimentalno: Toma želi Isusa dodirnuti. Zato će njihova prva reakcija biti strah i nevjera, odbijanje te činjenice kao smiješne i glupe. Ta nam je reakcija dragocjena i razumljiva. Dragocjena nam je jer vidimo da ni njima nije tako lako vjerovati da je Isus uskrsnuo i da je živ. To je za njih bio šok, nešto neslućeno. Oni su se već htjeli vratiti prijašnjim poslovima i životu i što prije zaboraviti tu ludu avanturu s Isusom. A razumljiva nam je jer uskrsnuće nitko nije ni očekivao. Iako su na sve to bili dobro pripravljeni, ipak je naše ljudsko iskustvo ograničeno rađanjem i umiranjem. Ne vidimo da može nešto postojati izvan toga. Apostoli će tek postupno dolaziti do vjere, mira i sigurnosti.

Nikada nikome to neće biti lako vjerovati. Mnogi će prihvatiti nešto od onoga što Isus govori, ali ni to baš neće vršiti, ali će teško prihvatiti samoga Isusa, prihvatiti njegovu osobu kao svoj život, svoj život vezati uz njegov i u tom zajedništvu života živjeti i tražiti u svom životu samo ono što ima nebeske vrijednosti (v. Kol 3,1). Zato nam i govori Pavao u današnjem čitanju: ako ste suuskrsli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu (Kol 3,1). Mnogi prestaju vjerovati upravo u trenutku kad bi trebalo krenuti za Isusom, slijediti ga.

Mi sebi ni na koji način ne možemo predočiti uskrsnu stvarnost, ona je apsolutno izvan našeg ljudskog iskustva. Kao što si dijete u utrobi majke ne može predočiti ovo naše stanje u kojem mi sada živimo. Naime, postavlja nam se pitanje: a što je uopće uskrsnuće? Uskrsnuće je prijelaz kroz smrt u novi život. To nije povratak u prijašnji život, kao što je Isus Lazara oživio. Jer Lazar je opet morao umrijeti. Uskrsnućem je čitava ljudska priroda Kristova - duh, duša i tijelo - uzdignuta u nov način postojanja. Za taj novi način postojanja možemo jednostavno reći da je to Božji život ili život u Bogu, ali s one strane smrti, smrt je prevladana, nad tim životom nikakvo zlo nema više utjecaja niti mogućnost promijeniti ga, to je proslavljeni Krist, proslavljeni život.

Isus je uskrsnuo i tijelom. Toga tijela nema više u grobu (tu će činjenicu naglasiti i današnje evanđelje), to tijelo je ipak pravo Isusovo tijelo. Zato će im Isus o tome govoriti i pokazivati rane na rukama i nogama: "Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam to! Opipajte me i vidite, jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam" (v. Lk 24,39). On kao Uskrsli ima pravo tijelo. Pa ipak je to tijelo sasvim drugačije nego naše tijelo. Kažemo jednostavno: to je uskrslo ili proslavljeno tijelo. Ono ne podliježe fizičkim zakonima kao naše tijelo. Svojim uskrsnućem Isus je prisutan na novi način među svojima. Sada je čak prisutniji nego prije jer je prije bio sputan ograničenošću smrtnoga tijela. On je sada svugdje, svenazočan.

Kako se mi moramo postaviti pred činjenicom onoga što danas u vjeri slavimo, a to je svetkovina Kristovog uskrsnuća? Znam da će mnogi - nažalost - današnji blagdan proslaviti nikako: samo jelom i pićem i pokojim stiskom ruke. Sve slavimo a da se niti ne upitamo koje je značenje, koji je smisao svega toga? Hoće li Krist Uskrsli danas zagrijati tvoje srce, preobraziti tvoj život, unijeti mir u tvoje nemire, jasnoću u tvoje sumnje, odlučnost u tvoju nesigurnost? Hoće li u tebi danas biti više i jasnije vjere i spoznaje Sina Božjega Isusa Krista?

Najčešće bježimo od ozbiljnih pitanja i život prepuštamo pretpostavkama i stilu ove tvrdnje: pa ja vjerujem od malih nogu! No, ja te pitam: da li zaista vjeruješ? Što ti znači ta vjera? Možeš li je nekome posvjedočiti, pa i javno? Oblikuje li ta vjera tvoj konkretni život u obitelji, na radnom mjestu, u politici, ekonomiji, u crkvenoj zajednici? Pomaže li ti ta vjera da si apsolutno siguran u Božji pogled na čovjeka, na život i njegov smisao? Ne prihvatiš li Isusovo uskrsnuće kao apsolutnu sigurnost vjere, tada ćeš se stalno kolebati i sumnjati, na tebe će svatko moći utjecati i u onim najtemeljnijim pitanjima života. No, zakorakneš li i prihvatiš istinu vjere: Isus je uskrsnuo - tada tome više ne postoji nikakva alternativa.

Da je Isus uskrsnuo mi danas možemo doživjeti jednakom snagom kao što su to doživjeli apostoli. Jer, Isus je isti, i jučer i danas i uvijeke (v. Heb 13,8). Možemo tek govoriti samo o raznovremenosti uskrsnog iskustva. Što to znači? Možemo to kratko ovako izraziti: Isus je uskrsnuo 3. dan poslije smrti. No, iskustvo Kristova uskrsnuća raznovremeni je događaj. Sv. Pavao kaže: "Krist uskrsnu treći dan, ukaza se Kefi. Zatim Dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, a onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni" (v. 1 Kor 15,4-8). Najposlije i meni - kaže Pavao apostol. Uskrs, iskustvo da Isus živi i da mi u njegovom novom životu imamo budućnost, nemaju svi u isti čas. Valja od početka paziti na tu raznovremenost uskrsnog iskustva da ne bismo prevarili sami sebe i druge. Dok je Petra ili žene već bio obasjao sjaj toga novog života, drugi su bili još u tmini Božjega pomračenja na veliki petak. Dok je kod Marije već bio Uskrs, dva su učenika bila još daleko od Emausa. Toma je još bio zatvoren u spilji vlastitih sumnji, a zdvojnost je potajno vrebala na njega, za Pavla je pak Damask još jako bio daleko. Nije svakome trećega dana sjajni Uskrs. Mrak velikog petka često traje mnogo, mnogo duže i čini se da je Gospodin još uvijek mrtav, premda je on već odavno uskrsnuo iz ponora naše smrtne povijesti.

Vjera u uskrsnuće nastaje na temelju onoga što nam je zapisano u Svetom pismu. Postoje kvalificirani svjedoci vjere, a to su apostoli. Tako to čujemo u današnjem čitanju. Oni su se sami o tome osvjedočili, oni su za tu poruku dali svoje živote. I zato zavređuju da im vjerujemo, kao što je i Isus za svoju poruku položio svoj život.

fra Ivan Mikić

(iz radio emisije Za stol s Kristom, 8. travnja 2007.) 

 
« Prethodna   Sljedeća »
Top